HORTIKULTURA - KUTAK ZA LJUBITELJE POLJOPRIVREDNIH I OSTALIH BILJAKA

parthenocissus guinguuefolia

Virdžinijski puzavac , lozica , divlja loza...


Kao i o bazgi , i o ovoj biljci i njihovim hranjivim i ljekovitim svojstvima , već je pisao Miptičar u ,,Biljke kao hrana i lijek''.

Kako je ovdje želja predočiti bilje koje bi u sklopu ptičarnika i letarki - volijera moglo poslužiti kao zaštitni i dekorativni element (ako je k tome i jestiva - još bolje ), za početak razmatramo što sve može doći u obzir .
O samim biljkama i njihovim svojstvima iznosim najosnovnije osobine , one koje nas u ovome segmentu ptičarenja zanimaju ( uvjete koji odgovaraju biljci , brzina rasta , podneblje koje joj odgovara , način sadnje i održavanja ...)
I u ovoj rubrici je već spomenuta ova biljka , ali nije na odmet ponoviti jer je brzorastuća (1 - 2 m godišnje) i vrlo je zahvalna i nezahtijevna.
Penjačica je iz porodice loza , mada je neki autori svrstavaju i u bršljane . Pri penjanju , u čemu je vrlo uspješna jer zna u potpunosti prekriti fasade kuća , koristi se viticama kao prianjaljkama.
Listopadna je i održava se rezidbom i usmjeravanjem mlazova poput vinove loze .
Način razmnožavanja reznicom je učinkovit (oko 90 % ) a iz sjemenki , kada plod prođe kroz probavni trakt npr. kosa , iz neprobavljene sjemenke vrlo često niče nova biljčica .Takav primjerak osjetno sporije napreduje u početnom periodu od onih dobivenih reznicom ( tri članka , dva pupa , drvenasta , lanjska grančica ).
Ova biljka doseže 15 - 20 m visine i ima bobičasti , grozdasti plod modrocrne boje .
Odgovara joj osunčana , kao i polusjenovita orjentacija .
Vrlo je otporna i ne zahtijeva posebnu zaštitu . Sposobna je otrpjeti i jaku sušu na koju reagira redukcijom lišća.Zimi nakon odbacivanja lišća hibernira , tako da je optimalna rezidba , kao i presađivanje, u drugom mjesecu.
Da bi postigli što veću gustoču ako je koristimo kao živu ogradu , tada je ne orezivati kao vinovu lozu , nego je u periodu vegetacije oblikovati škarama za živicu . Tako tretiran uzrast neće imati uobičajenu količinu cvata i ploda , ali postiže se znatno veća gustoča. potrebno je samo uklanjati suvarke .Ako ima kakvu mrežastu kostrukciju ili ogradu kao potporanj , željena hladovina i zaklon od pogleda se postiže vrlo brzo.Punu ljepotu ova biljka pokazuje pri kraju vegetacije , u jesen , kada lišće poprimi sve moguće nijanse crvene boje. Nakon toga sljedi period metenja ili grabljanja lišća , ali - isplati se.

parthenocissus guinguuefolia

Virdžnijski puzavac ili lozica u punoj ljepoti jesenjeg ruha.

Na vanjsku mrežu krupnijega oka pustimo da se slobodno penje i širi . I kroz manje oko može ,,uči'' u volijeru , što pticama može biti zanimljivo.

Gospon Crv posađeno i čeka povoljan trenutak da bukne i napravi ono za šta je posađena.

damir64 je napisao/la:Gospon Crv posađeno i čeka povoljan trenutak da bukne i napravi ono za šta je posađena.

Damire , možda se u idučoj sezoni dogodi nešto slično ovome

Tome se i ja nadam da toga bude čim više kao na ovoj Vašoj slici gosp. Crv.

bugenvilea , lat. bougainvillea

Prije nego nastavim o bugenvilei , evo ,,ćakulajući'' sa Vladanish na njegovoj sam stranici zamijetio ovu sliku .

Imaš osječaj da su ptice ,,friško'' puštene u volijeru , pa ih zelenilo fasciniralo

Mora se priznati da ih je ljepše vidjeti sa zelenom pozadinom

Ajmo kolege , stavite koju sličicu svojih vanjskih letarki . Svaki detaljčić kvalitetnoga rješenja - zlata vrijedi .

ovo sam "hapio "sa interneta i foruma







za ovo imam autorsko pravo i mogu na sudu potvrditi

Dakle posljednje četiri snimke prikazuju Borderov ptičarnik u prekrasnom prirodnom okruženju. Koliko prednosti i ljepote , toliko psuje puhove i njihove nočne pohode na ptičarnik.

Bugenvila ,,šatiranog'' lista

Bugenvila , bugenvilea , lat bougainvillea - je biljka tropskog i suptropskog područja Južne Amerike.

Samo njeno porijeklo govori da to nije biljka pogodna za hladnije , kontinentalne krajeve .
Unatoč tome , brojni su pokušaji i načini da se ta atraktivna biljka uzgoji i u hladnijim krajevima.Takav pokušaj vrši se uglavnom sa sortom Glabra , ljubičaste boje i krupnoga lista . Na biljku treba posebno paziti do njene šeste - sedme godine , nadalje pokušati sa aklimatiziranjem .
Dakle ova bi biljka ptičarima sa područja hladnije klime bila zanimljiva ako ima dobro osvijetljene (ostakljene) volijere ili prostor gdje biljku u posudi može zaštititi od hladnoče .
Rezidbom u obliku stabalca dobit će zanimljiv dekorativni detalj.Ako se uzme u obzir da veliki gradovi imaju vlastitu mikroklimu koja je za nekoliko stupnjeva viša od okolice , ne bih se začudio kada bi bugenvila u nekakvoj osunčanoj zavjetrini uspjela uz pomoč zaštite u vidu zamatanja (poput agruma) opstati.
Zanimljivo je i vrlo zahvalno što bugenvila prihvata sve vrste tla . Količina vlage je priča za sebe . Voli zalijevanje ali ne trpi kada joj korijen ,,leži'' u vodi .Dakle mora imati dobru drenažu , i ako je u posudi , ne smije imati podmetač na kojem dno leži na vodi , nego odignuto - tako da samo višak istječe .
Sadnja se preporuča u periodu proljeća prije početka vručina. Preporuča se nabava gotovih sadnica jer ožiljavanje reznica ima uspješnos jedva nešto veću od 10%.
Bugenvilea u rastu može , ovisno o sorti , tretmanu i općim uvjetima varirati od jednog , do petnaestak metara visine.
Za penjanje se ne koristi ni viticama , niti četkastim prianjaljkama , nego svinutim trnjem koje pi orezivanju i manipulacijom inače , zna biti vrlo neugodno.
Zanimljivo je da sam cvijet nije uopće obojan (blijede žućkastozelene neugledne i malene izbočine) . On se nalazi okružen jarko obojanim modificiranim listovima koje nazivamo brakteje . Ti listovi su preuzeli ulogu latica i pimamljivanja oprašivača . U nekim zemljama cvat bugenvile nazivaju papirnatim cvijetom.
Inače , kada se jednom ukorjeni , bugenvila je jako zdrava i otporna biljka koju treba održavati redovitom rezidbom na različite načine . Zajedničko svim rezidbama je uklanjanje shih odumlih grančica i osušenih brakteja .Prihranjivati je hidronima bez klora i povremeno otopinom željeza u prahu.(Posebno ako listovi ne uspijevaju dobiti tamnijezelenu boju.
Bugenvila se oslanjanjem može penjati oslanjajuči se o zid kuće , pri čemu joj prija i insolacija , odnosno refleksija sunčeva svijetla i isijavanje topline iz ugrijane podloge (beton , kamen , malter...). Za penjačicu se koristi najdrastičniji rez , gdje se ostavlja samo osnova .U protivnom bi se stvorila ogromna biljna masa , pa biljka puca od vlastite težine.
Drugi način je širenje po konstrukciji , gdje po vlastitoj želji u cilju stvaranja hladovine usmjeravamo i povezujemo mlazove odrasta.
Treči način je oblikovanje u stablo , kada redovitim podrezivanjem novoizraslih vrhova prisiljavamo biljku da stvori gustu , loptastu krošnju.
Nalazimo je u najčešćoj lila boji , zatim bordo , crvenoj , narančastoj , žutoj i bijeloj . Međusobnim oprašivanjem i križanjem stvoreni su i novi oblici i sorte , tako da je prilično teško ustanoviti koje je sorte biljka ako joj pouzdano ne znamo porijeklo.
I konačno , za razliku od postojbine , gdje vegetira cijelu godinu , u našim krajevima se ponaša kao listopadna biljka. Dakle još jedna koja ljeti daje hladovinu i šarenilo , a zimi propušta sunčevu svijetlost.

crv je napisao/la:



Bugenvila , bugenvilea , lat bougainvillea - je biljka tropskog i suptropskog područja Južne Amerike.

Samo njeno porijeklo govori da to nije biljka pogodna za hladnije , kontinentalne krajeve .
Unatoč tome , brojni su pokušaji i načini da se ta atraktivna biljka uzgoji i u hladnijim krajevima.Takav pokušaj vrši se uglavnom sa sortom Glabra , ljubičaste boje i krupnoga lista . Na biljku treba posebno paziti do njene šeste - sedme godine , nadalje pokušati sa aklimatiziranjem .
Dakle ova bi biljka ptičarima sa područja hladnije klime bila zanimljiva ako ima dobro osvijetljene (ostakljene) volijere ili prostor gdje biljku u posudi može zaštititi od hladnoče .
Rezidbom u obliku stabalca dobit će zanimljiv dekorativni detalj.Ako se uzme u obzir da veliki gradovi imaju vlastitu mikroklimu koja je za nekoliko stupnjeva viša od okolice , ne bih se začudio kada bi bugenvila u nekakvoj osunčanoj zavjetrini uspjela uz pomoč zaštite u vidu zamatanja (poput agruma) opstati.
Zanimljivo je i vrlo zahvalno što bugenvila prihvata sve vrste tla . Količina vlage je priča za sebe . Voli zalijevanje ali ne trpi kada joj korijen ,,leži'' u vodi .Dakle mora imati dobru drenažu , i ako je u posudi , ne smije imati podmetač na kojem dno leži na vodi , nego odignuto - tako da samo višak istječe .
Sadnja se preporuča u periodu proljeća prije početka vručina. Preporuča se nabava gotovih sadnica jer ožiljavanje reznica ima uspješnos jedva nešto veću od 10%.
Bugenvilea u rastu može , ovisno o sorti , tretmanu i općim uvjetima varirati od jednog , do petnaestak metara visine.
Za penjanje se ne koristi ni viticama , niti četkastim prianjaljkama , nego svinutim trnjem koje pi orezivanju i manipulacijom inače , zna biti vrlo neugodno.
Zanimljivo je da sam cvijet nije uopće obojan (blijede žućkastozelene neugledne i malene izbočine) . On se nalazi okružen jarko obojanim modificiranim listovima koje nazivamo brakteje . Ti listovi su preuzeli ulogu latica i pimamljivanja oprašivača . U nekim zemljama cvat bugenvile nazivaju papirnatim cvijetom.
Inače , kada se jednom ukorjeni , bugenvila je jako zdrava i otporna biljka koju treba održavati redovitom rezidbom na različite načine . Zajedničko svim rezidbama je uklanjanje shih odumlih grančica i osušenih brakteja .Prihranjivati je hidronima bez klora i povremeno otopinom željeza u prahu.(Posebno ako listovi ne uspijevaju dobiti tamnijezelenu boju.
Bugenvila se oslanjanjem može penjati oslanjajuči se o zid kuće , pri čemu joj prija i insolacija , odnosno refleksija sunčeva svijetla i isijavanje topline iz ugrijane podloge (beton , kamen , malter...). Za penjačicu se koristi najdrastičniji rez , gdje se ostavlja samo osnova .U protivnom bi se stvorila ogromna biljna masa , pa biljka puca od vlastite težine.
Drugi način je širenje po konstrukciji , gdje po vlastitoj želji u cilju stvaranja hladovine usmjeravamo i povezujemo mlazove odrasta.
Treči način je oblikovanje u stablo , kada redovitim podrezivanjem novoizraslih vrhova prisiljavamo biljku da stvori gustu , loptastu krošnju.
Nalazimo je u najčešćoj lila boji , zatim bordo , crvenoj , narančastoj , žutoj i bijeloj . Međusobnim oprašivanjem i križanjem stvoreni su i novi oblici i sorte , tako da je prilično teško ustanoviti koje je sorte biljka ako joj pouzdano ne znamo porijeklo.
I konačno , za razliku od postojbine , gdje vegetira cijelu godinu , u našim krajevima se ponaša kao listopadna biljka. Dakle još jedna koja ljeti daje hladovinu i šarenilo , a zimi propušta sunčevu svijetlost.

pozdrav crve evo sa svim se slažem u ovom tvom tekstu osim o ožiljavanju iz reznica ja bih reko da je kod mene ožiljavanje barem 90% ja imam dvije bugenvilije kod kuče stare 4 godine i svako prolječe drastično ih obrežem i sve deblje grane stavim ožilit U plastenik svaki reznik u posebnu posudu i uspjeh je odličan

Dragutine , vjerojatno imaš sortu glabra . Ostali varijeteti znatno smanjuju prosjek . Za glabru se može reći da uspijeva i bez hormonskog preparata . Kako si i rekao , 90 % .

Ja imam jednu ,,križanku'' bordo boje , i već tri godine bezuspješno pokušavam ...Ali njen odrast u odnosu na glabru je bar pet - šest puta manji , kako po duljini , tako i u promjeru .
Ima još jednu otežavajuću okolnost : gotovo da i nema normalan list - same brakteje .

Dakle , unutar onih dvanaestak osnovnih podvrsta stvorili su se i (što namjerno , što spontano) i križanci , pa i mutacije. S njima je , naravno teže raditi nego sa izvornim tipom .

I na kraju , ne manje bitno , podaci koje navodim namijenjeni su amaterima , a ne maheru poput Dragutina. Čuj, plastenik!?

tako je ja imam sortu glabra a imo sam i dvije crvene ali različite sorte tu godinu kad sam ih doneso iz zadra kao sadnice i bile su prekrasne jako dobro su napredovale ali nisu uspijele prezimit a bile su u istim uvjetima kao i ove normalne

dragutin rajnović je napisao/la:tako je ja imam sortu glabra a imo sam i dvije crvene ali različite sorte tu godinu kad sam ih doneso iz zadra kao sadnice i bile su prekrasne jako dobro su napredovale ali nisu uspijele prezimit a bile su u istim uvjetima kao i ove normalne

Dragutine , njima bi odgovarala upravo temperatura i vlažnost kao i tvojim čišcima

Sve zajedno u plastenik! Ili ptičarnik.

crv je napisao/la:

Dragutine , njima bi odgovarala upravo temperatura i vlažnost kao i tvojim čišcima

Sve zajedno u plastenik! Ili ptičarnik.

ma ko bi grijo plastenik preko zime na -15 i niže

dragutin rajnović je napisao/la:
ma ko bi grijo plastenik preko zime na -15 i niže

Odlično je da se Dragutin priključio , ipak je on više nego praktičar .

Njega , a i ostale ,,kontinentalce '' molim da predlože neku od sorti stolnoga grožđa , ali jednu od onih famoznih koje traže minimum ili nikakva ,,tretiranja'' - zbog blizine ptica.( Koga god pitam naziv , kaže - kalifornijska!?)

Obzirom da od nje ima i neke konkretne koristi osim izgleda i hladovine , kao dodatak uz volijeru ili okoliš , nije loša opcija

moj prijedlog je onda crna ili bijela noja (tudum ili direktor kako ga neki zovu )

crv je napisao/la:

Odlično je da se Dragutin priključio , ipak je on više nego praktičar .

Njega , a i ostale ,,kontinentalce '' molim da predlože neku od sorti stolnoga grožđa , ali jednu od onih famoznih koje traže minimum ili nikakva ,,tretiranja'' - zbog blizine ptica.( Koga god pitam naziv , kaže - kalifornijska!?)

Obzirom da od nje ima i neke konkretne koristi osim izgleda i hladovine , kao dodatak uz volijeru ili okoliš , nije loša opcija

Sadi neki krupni grozd da ima za pojist

STOLNE SORTE GROŽĐA

- koriste se uglavnom kao konzumno voće , ali postoje i neke sorte od kojih se proizvodi vino . Ostalo stolno grožđe ne sadrži dovoljnu količinu sladora da bi poslužilo u proizvodnji vina.
Grozdovi su obično krupnije građe , sa večim bobama , tvrđom , hrskavijom opnom i česte su sorte bez koštica.

Koriste se isključivo visoki uzgojni oblici koji se granaju na pergole , tendole i slične konstrukcije (ptičarnike ? )

Loza stolnog grožđa zahtijeva drugačiju tehnologiju i njegu od vinskih sorti . Traži više bavljenja u vidu usmjeravanja , povezivanja , skidanja zaperaka (suvišnog odrasta ). U svakom slučaju više ručnog rada.

Po periodu dozrijevanja postoje RANE SORTE ( druga , do treća dekada sedmoga mjeseca , te sorte I , II , III i IV razdoblja (listopad , pa čak do studenoga , ovisno o klimi područja).

Od ranih sorti koje osim ploda ranije počnu i sa vegetacijom , kod nas se može (među ostalima) nabaviti :

ČABSKI BIJELI ( Julski muškat , biser od Čabe) sorta Mađarskoga porijekla

PRIMUS BIJELI (izrazito otporan na gljivična oboljenja)

PERLETTE BIJELA (Talijanska sorta , jako popularna u Kaliforniji)

Osim sadnica (koje kod nas često nemaju garanciju ni valjanu deklaraciju ) , najpouzdaniji način je rasađivanje reznicom.

Iz osobnog iskustva , predlažem da se u prvoj godini ostavi više izboja , da se stvori jači korijenski sustav .

U drugoj godini napraviti drastičan rez i nakon toga pustiti da se penje samo jedan , osnovni izboj . Vrlo često , ako su uvjeti povoljni , u toj sezoni izboj dosegne visinu konstrukcije.

Evo ga , improvizirani ptičarnik u vinogradu .
Zanimljiva izvedba.

Zapravo , vinograd u ptičarniku.

Zna li itko koja je ovo biljka???

Kako mi se čini,mogao bi biti kikiriki ili?

Pitam ja svog susjeda da pogodi koja je ovo biljka i on se misli pa onda pođe mene šaltat i kaže da je droga.
Ja ga odvedem do ove stabljike i pokažem mu je nadajući da će skužit kad vidi čahuru od kikirikija a on se okrene tipu koji je doša snjim i kaže:

VIDI ĐAVLIJEG DITETA POSADIJA SMOKI!!!