LISNA UŠ , ŠTETA ILI KORIST ? (ZA PTIČARE , NARAVNO
)
Lisna ili biljna uš , maleni kukac od svega par milimetara , obično sa dva para opnastih krila , prilagođena je nametničkom načinu života na biljkama . Svojom bojom i građom , te umiječem skrivanja dosta je dobro zaštičena dok posebnim organom probija nježne , mlade izdanke biljaka i iz njih siše sokove .
Postoji oko 3000 ne baš različitih vrsta lisnih ušiju. Njihova determinacija je teška i samim stručnjacima jer osim sitnih razlika u vrstama postoje i rzlike unutar iste vrste u boji pa i obliku .
Razlikujemo vrste koje nastanjuju isključivo jednu vrstu biljke (obično po njoj i dobije ime , npr. jabučna uš) ,njih nazivamo monoecijskim vrstama , dok one koje ovisno o razvoju biljaka sele sa jedne vrste na drugu nazivamo hetercijske .Upravo kod selidbe i promjene soka koji sišu , dolazi i do promjene boje kod pojedinih vrsta.
Razlika u boji , pa i obliku unutar iste vrste , može biti uvjetovana i godišnjim dobom ili vrstom podneblja i uvjetima života.
Lisne uši se pojavljuju u dvije forme : beskrilne (apterae ) i krilate (alatae)
Zbog svog djelovanja u vidu deformacije lišća i ploda , te medne rose kojom zamažu list , uši se smatraju i tretiraju kao štetočine .
Za suzbijanje lisnih uši koristi se veliki broj insekticida , koji djeluju uglavnom samo izravnim prskanjem kukca .
Primjenjuju se i herbicidi kojima se uništavaju omiljeni korovi ovih kukaca .Na ovaj način smanjena je brojnost vrsta korova i ptica , dok uš i dalje opstaje...
Po prirodnom ustroju , brojnost ovih kukaca u prirodi varira od godine do godine i reguliraju je kao predatori neke vrste kukaca , od kojih nama najpoznatija bubamara ili božja ovčica , te ogroman broj ptica - osobito nama tako dragih zebovki i sjenica koje svoje potomstvo podižu na osnovi upravo ovih kukaca .
Količine ušiju koje ptice pojedu su nevjerovatne . Barata se podacima da npr. češljugar u jednome danu (u periodu reprodukcije) potamani lisnih ušiju koliko iznosi trečina - pa čak i polovina težine same ptice !!!
Zanimljiva je i simbioza koju su ovi kukci uspostavili sa nekim vrstama mrava . Mravi se zaštitnički ponašaju i u stanju su otjerati neke kukce , njeguju i čuvaju uši kao pravi stočari .Za uzvrat prikupljaju sa listova mednu rosu koju uš luči , dok neke vrste mrava čak i ,,muzu'' uši tako da laganim dodirima nogu i ticala potiču uš na lučenje medne rose.
Tajna opstanka ove naizgled krhke i nježne vrste je u prezimljavanju.
Nakon odrastanja i reprodukcije , životni ciklus se zaokružuje i odrasli kukci ugibaju . Život se nastavlja u malenim , crnim jajima koja su položena i ,,zalijepljena '' podno ili ispod pupoljaka ili kvržica izbojaka . Jaja su izvrsna zaštita od vanjskih utjecaja (čak i kemijskih) i obzirom da se broj životinja koje se hrane kukcima u zimskome periodu višestruko smanjuje , po principu velikoga broja , svake godine neizostavno , u večem ili manjem broju , pojave se ova zanimljiva stvorenja.
Ekološki osviještenim vočarima i povrtlarima je dobro poznata koprivina juha koju dobijemo potapanjem gornjeg dijela 2/3 koprive koju u kišnici potapamo 12 - 24 sata .Ne više , jer u protivnom dolazi do fermentacije , pa umjesto insekticida dobijemo folijalno gnojivo.
Sadnja kamilice u blizini kultura koje napada uš se pokazala učinkovitom , kao i dalmatinski buhač.
Potaknut pisanjem forumaša i idejom Draženaxp o eventualnom uzgoju uši ( on je uš iz prirode naselio na suprugine ruže
), ja sam započeo eksperimentalni uzgoj .
U staklenku demejane , demižone , demižona ili kako li se još naziva , sam postavio drenažu od keramičkih kuglica , sloj humusa pomiješan sa slatkovodnim pijeskom i običnom zemljom i pomoču štipaljki za roštilj piketirao reznice ruže penjačice sa biljnim ušima i jajima .
Zanimljivo je da po ovoj metodi nije potrebno zalijevanje (osim povremeno uz kontrolu vlage) i zbog efekta staklenika biljke bujaju . Kako će ambijent i metodu prihvatiti uši - vidjet ću po količini položenih jaja . Ako ih bude više no što sam ih unio - slijedi razmnožavanje u novu staklenku.