Kako se sve na ovom našem svijetu mijenja tako se mjenja i tičarstvo odnosno tičari.Onda kad sam se ja sa ovim počeja bavit sve se znalo.A i svi smo počeli na isti način.Prvo smo ka dica išli sa starijima lovit i trkat im po tiće.Tu je započinjala tičarska osnovna škola.Znalo se kad se tići stavljaju uškuro,zašto,kad se vade.Kad se počinju iznosit i kad dolaze i kako u punu formu.Znalo se i što valja a što ne valja.Teorija i praksa išle su zajedno.
Danas je bitno drugačija situacija.Starih tičara je malo ostalo,pooštrili su se zakoni,pa je bio i rat,ubrza se tempo života neizvjesnija borba za egzistenciju itd...
Nastao je jedan jaz između tičarskih generacija.Jedna rupa.Umjesto kao prije regrutacija i edukacija novih tičarskih kadrova nastavlja se po kafićima i sličnim mjestima.Tako se javlja i jedan novi tip tičara.Širitelji.Večini njih nabava i priroda ne znači ništa,dapače smatraju to tramakom i tlakom.Ali zato imaju volje nekoliko tića koje imaju mjesecima rastezati,širiti nebi li iz njih izvukli maksimum.Meni je takav oblik tičarenja u potpunosti stran i neprivlačan.Ne vidim u tome gušt.A sve je počelo sa par starih "tičara" koji su razvijali teorije kako je jedino ispravno gojit malo tići i šta više ih trenirat.Tu i tamo čoknit ili kupit nekog očačića i oformit školu od nekoliko učenika.Prava istina je u tome što nisu smili držat više od 5-6 tići(žene).Zbog već navedenih razloga,(ne mislim ovdje na žene premda ima i toga), ovakav oblik tičarstva ima sve više pobornika i nisu više u tolikoj manjini.A ono što je karakteristično za njih je da što imaju manje tići mogu više pričat o njima.Nekakva obrnuta proporcionalnost u broju i količini priče.Naročito zimi.
Nadam se da mi nitko ne zamjera ,jer sve su to moji prijatelji ili makar dobri poznanici.I svi su mi dragi.
A kad se tome doda zadnjih godina sve prisutniji GMO ,što reći?
O tempora o mores