O patologiji i terapiji sobnih ptica ima malo podataka u našoj stručnoj literaturi, a to je područje koje u izvesnoj meri interesuje veterinarsku medicinu. Najviše je o tome napisano u popularnim literaturama za odgajivace i lju¬bitelje tih ptica. Međutim, u tim publikacijama nije stručno obrađena etiologija, klinička slika i terapija pojedinih bo¬lesti, već se obično daju samo neki podaci o preventivnim merama i prvoj pomoći. Razumljivo je da takva literatura ne može zadovoljiti potrebe stručnog kruga čitalaca i samih uzgajivaca ptica.
Izvesna iskustva o patologiji i terapiji sobnih ptica stekli smo kliničkom praksom, a istovremeno, kaoodgajivaci, i kontaktom sa drugimodgajivacima. Predmet našeg zanimanja u tom smislu bili su kanarinci, tigrice, a od divljih pevačica češljugari(grdelini) ili stiglice. Treba istaći da pregled i lečenje tih ptica nisu jednostavni, jer i najmanja nepažnja može izazvati smrt sitnih i nežnih životinja. Postavljanje dijagonoze vrlo je otežano jer se ne mogu upotrijebiti mnoge metode pregleda koje se primjenjuju kod većih životinja. Osim toga, malo je iskustava o njihovoj terapiji i doziranju lekova, To bi bili najvažniji razlozi zbog kojih veterinari ne rado leče sobne ptice i zbog čega su uzgajači prinuđeni da se u većini slučajeva sami snalaze. No i pored toga, u zadnje vrijeme sve se više traže stručni saveti i pomoć, pa je potrebno da se sa ovom problematikom veterinar bolje upozna. Smatram da se osim kliničke inspekcije i palpacije pregled može proširiti i sledećim: sekcijom uginulih ptica, bakteriološkom pretragom, mikroskopskim pregledom krvnog razmaza, trahealnog brisa i fekalija na parazite, a nekad, kulturalnim ispitivanjem gljivica i rendgenskim pre¬gledom. Lekove za internu upotrebu najbolje je davati oralno u rastvoru, očnom kapljkom jer se to u našoj praksi pokazalo najlakše i najtačnije. Drugi na¬čini su bili vrlo često nepodesni ili čak opasni.
Ovim malim pticama ne smemo davati inekcije, jer vrlo lako uginu zbog uzbuđenja i bola. Ako lek dajemo u vodi za piće ili pomešan sa hranom, nikada ne možemo znati koju je količinu ptica uzela. Ovaj način davanja leka nije uvek podesan i zbog toga što bolesna ptica u većini slučajeva ne uzima ni hranu ni vodu.
Pozdrav