KAKO IZGLEDA PRAVA LJUBAV IZMEDJU PTICARA I STIGLICA?

Mislim da je postalo preko potrebno napisati nesto na ovu temu. Slagali se ostali sa mnom ili ne-iskreno, bas me z....e.
Poceo sam manje vise kao i svi... Caca drzao ptice, ja uhvatio rukama prvog stiglica kojeg je komsija pustio sa 6 godina i tu je sve pocelo. Setao i krivudao izmedju sarenila perja raznih vrsta(zelendur, faganel, frzelin) i ukopao se na batudi kada sam ulovio starca kojeg je pustio jedan od najboljih banjaluckih pticara svih vremena daleke'87... Imao sam ih dosta, manje i vise dobrih, sa zijama i strilama i svim ostalim. Poceo sam i sa parenjem jer sam uvek bio jakog takmicarskog duha, u stvari, ja se takmicim sa samim sobom i mojim EGOM jer mi je on najgori takmac. Otkad sam to shvatio (2001) vise nemam mog najboljeg stiglica svih vremena, a ja sam jedini krivac. Zapustio sam ga, zbog posla, nisam mu posvetio dovoljno paznje kao dotad i ptica se razbolela. Nisam bio pored njega NON-STOP da ga izlecim kako treba i valja i jednog jutra sam video da tu vise nema pomoci. Ljudi, mene je srce zabolelo kao da mi je dete ne daj boze.
Kada je vec bilo prekasno pokusao sam i nemoguce i nisam ga izvukao. Mozda bih uspeo danas ali je sada kasno. Posle toga mi vise nikad ptica nije uginula, ne da sam je pustio bolesnu da bi uginula napolju, vec sam trazio savete sa mogucih i nemogucih strana. Isao na nemoguca mesta i prevaljivao po 600km u cugu da dodjem do saznanja. I dana danasnjeg idem kod svih moji prijatelja i neprijatelja, njihovih poznanika i nepoznanika, dajem savete (ko hoce da ih prihvati) pa cak kada sam kuci uzmem pticu da izlecim licno.

ETO, TO JE MOJA LJUBAV PREMA OVOJ PREDIVNOJ PTICI, CIJOJ LEPOTI NISU ODOLELI NI SVETSKI MAJSTORI SLIKARSTVA I OVEKOVECILI JE PRE VISE STOTINA I HILJADA GODINA.
Sta ste gospodo postovana vi uradili po tom pitanju, ako smem da pitam?

Ono od čega si ti počeo kod mene još traje.Već sam pisa da iman punu kuću tića koje su ,,tićari,, odbacili.Ljudi mi donose ne samo grdeline i ne samo ptice .Nisam veterinar ali sam uporan i imam podršku i pomoć u obitelji. Također sam samouki kipar i slikar - animalist.Ptice(posebno grdelin) i psi su viječna tema.

@crv

kad vec spominjes kiparstvo i slikarstvo...mislim da sam imao prilike vidjeti par tvojih radova...ptica na kamenu (mislim kod Lolića ali nisam siguran) meni se jako svidja, pa sam mislio da poslikaš malo toga i postaviš ovdje da se malo pogleda, vjerujem da če i ostale zanimati.

Odlično! Vidim da nema potrebe za rubriku ,,oglasi,,.Hvala na komplimentu. Što se tiče radova imam loša iskustva reklamiranja putem fotografije, zbog boje ,formata i same tehnike.Iduću izložbenu sezonu namjeravam osim ptica izložit i moje likovne uratke ali o tom- potom. U međuvremenu ako imaš kakav poseban motiv ili želju, mogu izradit, nema problema.

Dax,da te necitiram i neproduzujem post, mogu reci da propoznajem samog sebe u tom postu,znaci odprilike od tih 6 godina ali i ranije,gdje su caca i ostali clanovi obitelji drzali ptice itd. itd. Banjalucko.P je bio i takav dio grada,kao sto sam znas,stiglic bio domaca zivotinja u skoro svakoj kuci.

Sto se tice ostalog,meni je zivot bez stiglica nezamisliv,bio sam od 1992 do 1996 bez icega,i da se to nastavilo ja neznam sta bi. Kad sam ih ponovo nabavio ´96te ja sam se preporodio,ponovo se rodio, i tako je i dan danas. Kad je ljubav prema toj ptici u pitanju nema veze,dali je sljep ili gluh ili njem,bolje i takav nego nikakav, a jos kad sretnem tebe i SINU na forumu,pa procitam neku Banjalucku pricu,vratim se u ono nase doba.

Mogu samo reci da sam imao "srece" sa stiglicima i ostalim pticama,a tako se i ovdje nastavilo, necu reci znanja itd.. nazvacu to sreca. Tu sam i dalje i nadam se da cu pokazati i prikazati jos vise, a posto zelim da mi post izgleda sto skromnije necu sada pominjati pojedinacno sta je u planu, vjerovatno ti to znas.

I samo da dodam,to "takmicenje sa samim sobom" treba naglasiti , to je ono gdje te nezanima rejting i sta ce ko reci,nego radis da bi zadovoljio svoje a ne tudje kriterije.

Pozz.

Eto moje priće meni su prvi češljugari došli u kuću tj odrasli 1989 godine prije toga sam kao klinc hodao parkovima i nalazio mlade poletarce kojisu mi redovito uz najbolju moju njegu ugibali a ja tu nisam mogao ništa.

Kao klinac sam im mljeo kanarinsko sjeme mješavinu davao to pomješano sa slinom što je izuzetno ok jer slina pomaže pri varenju,ali uvijek se nešto dogodilo pomanjkanje nečega i ptica mi je več skoro pred mitarenje uginula.Poletarci nisu htjeli zinuti pa sam se uzalud trudio,žutarice su uspjevale a bilo je tu svega od zelendura,do žutarica svega,ali učio sam ljudi i učio i danas učim kad mi kao i tebi ne ugiba ništa jer sam uzgoj mladih doveo na razinu savršenstva,i naučio sam a bilo je prokleto teško i dugotrajno jer nisam imao vrsne uzgajivače oko sebe,kako uzgojiti pticu.Veliki sam emotivac i kao klinac za svakom pticom sam plakao,ali ispričati ću vam jednu interesantnu priču o češljugaru kojega nisam nikad više takvoga ulovio.

Bilo je to zime 1990 još kada su se zime zimama zvale bilo je puno snijega a ja sam bio tako pun entuzijazma da sam sa 16 godina pješačio sa tubom ljepila u džepu i vabcem tanko obučen kilometre da bih došao na jedno polje između dva nasipa od kanala Sava-Odra.

Tamo jer pokraj lijepe hrastove šume i šikare bilo moje lovište pravi raj za ptice.Bilo je i zimovki u desetom mjesecu već,velika jata češljugara spojena sa čižcima letjela su po korovu dsok ste hodali a lokvice na makadamu vrijale su od ptica koje su se kupale,pravi lovački raj.

Tog jutra je bila magla a ja sam propješačio već 5 km od kuće i došao oko 8 pokraj makadama gdje sam postavio šibe i malog ali paprenog štiglića,o tom štigliću ima super priča ali kasnije,i odmaknuo sam se.U to doba nisam znao da postoje majori,manje jato češljugara je došlo i jedan ili dva su ostali,ja sam ih odljepio vrlo brižljivo kao i uvijek,jer i to je umjetnost kako ih očistiti ljepšla da ih možeš poslije pustiti ako nisu ono što tražiš,te sam tada primjetio da je ovaj kojega imam dulji od mojega jača glava vrat itd.

Maska je bila sjelčam se slaba jer su pojedina perca u maski bila zlatnasta.ponio sam po mome ženku,kući.Odmah je počela jesti i bila je mirnija od običnog češljugara,mislio sam da neču u toj ženki imati pjevača,međutim krivo,jednom sam slučajno razdvojio gajbe,paprenog u jednu i nju u drugu prostoriju,e ljudi kad je ona tj vjerojatnop on čuo onog u drugoj prostoriji,to je bio takav gromoglasan pijev poput kanarinca ili bastarda tu je bilo klokotanje,čurlik,zijada,kalandranje,svega.

Malo potom je počela pjevati skoro da sam je u rukama sa gajbom nosio.To je bilo nešto nevjerojatno ma fantastično,valda početnička sreča.Sve je bilo ok a najviše je voljela konoplju,jenog dana mi je ponestalo konoplje a nisam imao u ono doba hrde,bio sam takorekuč klinac a tata mi na poslu,panika,što ću sad i to se dogodilo kad sam joj ponudio mješavinu za kanarince a nije jela sve,nisam skužio previše sam bio po vani i lovio,mislio sam još ču koju takvu.

Kada sam, otišao u zoo trgovinu uzeti na veru malo konoplje,dođem doma a ona skoro pa kraj.Kakve sam gorke suze lijao ali uzalud nisu nje vratile takav pjevač,nadam se da ču još jednom uloviti takvu ali nisam lovio ptice več jako dugo,posao,obitelj,sad i sin puno obaveza pa se to izgubi nekako,sad težim uzgoju više,ali zapamtite svi iz prirode su najbolji inevjerojatni pjevaći,to je činjenica1

Moja prva ljubav se rodila kada sam cuo grdelina kako pjeva kod jednog arogantnog ticara.Kada sam ga pitao imali takvu pticu za mene rekao mi je mars mali upm. Onda sam odlucio da mu ga maznem sa balkona .Uzeo sam ribarski stap otisao na tarsu i sa trokukom spustio do 5 sprata i zakacim kavez i podjem motat prema tarasi. Njegov sin je to vidio ali on je malo mentalno zaostao i poceo je da zove oca babo babo odnese tica kavez I od tada sam dobio ljubav za kradju i neopisivu ljubav prema grdelinima
Ps -Nisam ga nikad smio iznjet vanka

Balta nasmija si me sa ovim.Da nisi nešto falija ,tema je o ljubavi prema grdelinu, a ne o ljubavi za krađu?

O sory to je bio lapsus ali imam ljubav i prema grdelinima i to neopisivu

Baltic, ispravi , il cu umrjet od smjeha kad god otvorim ovu temu

baltic je napisao/la:O sory to je bio lapsus ali imam ljubav i prema grdelinima i to neopisivu

Tako san i mislija

mene je sa 6-7 godina susjed pitao oču li s njim na livadu da ne ide sam i ja otišao,tek tamo sam vidio da nosi ptice sobom i kad je on to sve postavio i kad se prva ptica uhvatila ja od kad sam je uhvatio u ruku sam se zaljubio u ptice.prvu pticu sam dobio tada i ona je živila do moje 16 godine.

Ja ču u glavu , direktan odgovor je :

KAD PROPIVA BATUDU SA PRSTA! (vidi avatar)

PESTI je napisao/la:Ja ču u glavu , direktan odgovor je :

KAD PROPIVA BATUDU SA PRSTA! (vidi avatar)

To nije ljubav,...to je egoizam!

A mozda si ti mislio rec...kad TI propivas batudu (baritonska dzija...podrazumjeva se)???

Ja jos nisam spozna sto je to ljubav prema grdelinima. Kod mene je to jos uvijek hir-djir!

Ja kad sam imao 10 godina, dobija sam 1. tića verduna na poklon.

Staja je na prstu, strilava i zva se Falco.

Volija sam tog tića.

Onda sam jednom uša u tićarnicu pok. Mušure, i vidija 15-estak starih grdelina.

Stao sam, i pitao, "A Bože šta su lipi.. a kako se zove ta vrsta?"

Grdelini, rekao je.. a ja sam isti čas znao, to je to,...

Miljenko je napisao/la:

PESTI je napisao/la:Ja ču u glavu , direktan odgovor je :

KAD PROPIVA BATUDU SA PRSTA! (vidi avatar)

To nije ljubav,...to je egoizam!

A mozda si ti mislio rec...kad TI propivas batudu (baritonska dzija...podrazumjeva se)???

Ja jos nisam spozna sto je to ljubav prema grdelinima. Kod mene je to jos uvijek hir-djir!

Vidiš da stoji na prstu , samo ton još fali .

pozdrav tićarima...
e davno tamo negdi 1973 godine je bija prvi put da sam iša u lov sa prijateljem i njegovim didom...
od tada pa do danas drža san ptice,večinom grdeline,sa povremenim prekidima...

I ja sam to naslijedio od starog i nastavio još žešče
Moja opsesija je krenula u Banjaluci,sa ekipom smo se smucali po Banjalučkom polju,Vrbanji i Čalincu i lovili štiglice.
Ispočetka je zabava bila u lovu,druženju,pravljenju ljepila i kaveza.
Tek kasnije sam počeo razumijevati kvalitetu štiglica tj.njegovog pijeva.
Interesanto je da smo se večina nas zaljubili u tice preko lova,jurcanja po livadama,druženja po prirodi i to mi sad puno hvali.

mi smo lovili sa južne strane marjana,banbina glavica,ispod konopljare,kraj tri bora,u kavu,pa na špinut,di je sad stadion hajduka...

Deane evo jedna u nastajanju.


http://yfrog.com/j6dscf0205tj

karlo je napisao/la:mi smo lovili sa južne strane marjana,banbina glavica,ispod konopljare,kraj tri bora,u kavu,pa na špinut,di je sad stadion hajduka...

karlo samo bi te upozorio da je lov zasticene vrste ( carduelis carduelis balcanica) krivicno djelo pa da to vise ne spominjes u narednim postovima. Hvala

[img][ /img] Ulje na platnu 40x30

seadriver je napisao/la:

karlo je napisao/la:mi smo lovili sa južne strane marjana,banbina glavica,ispod konopljare,kraj tri bora,u kavu,pa na špinut,di je sad stadion hajduka...

karlo samo bi te upozorio da je lov zasticene vrste ( carduelis carduelis balcanica) krivicno djelo pa da to vise ne spominjes u narednim postovima. Hvala

ok sve mi je jasno,skužajte falija san...ali to je bilo prije 30 godina,kad nisu bile ovakve zabrane ka danas,pa sam mislija da može proć...mea culpa...

Da, bilo je prije 30 godina.. zato je sad Marjan pun lipaša..

crv je napisao/la:[img][ /img] Ulje na platnu 40x30

Crv, svaka čast! Lijepo izgleda. Ne mogu se sada 100% sjetiti ali vidio sam iste ili slične uratke kod Lolića ili Matošića pa da nema to veze s tobom?