Stvoriti jato kvalitetnih pjevača san je svakog ljubitelja pjeva grdelina.Iz već poznatih razloga danas je to dosta teže ,nego li je nekad bilo.Iz napisa naših mlađih članova osjetio sam veliku dozu skepticizma ,u pogledu vjere da je to doista moguće.Kad malo promislim o tome shvaćam njihovo nepovjerenje i skepsu vezano uz ostvarenje tog cilja.Oni su se jednostavno rodili nekoliko desetaka godina prekasno ,te nisu bili u prilici slušati takve tiće uživo.Ono što su oni danas u prilici slušati po prirodi dođe im kao normalan i prirodan pijev.Ali vjerujte mi nije to baš tako ,niti je oduvijek tako bilo.Za takvo stanje najviše su krivi neodgovorni tičari.Poznajem stvarno masu tičara i mogu sa sigurnošću tvrditi da večina od njih nije nikada lovila očake ,a ako i jesu radili su to strogo ciljano (pojedina ptica koju su čuli ,a ne sve odreda,pa nosi kući i preslušavaj.Nažalost u svakom žitu ima i kukolja ,pa tako i među tičarima.Pojedinci su nemilo lovili te kvalitetne očake,pa smo se danas našli u situaciji u kojoj jesmo.One koji ne znaju pivat nisu dirali ,pa su se oni nesmetano širili i dobili smo to što smo dobili.Grdelina ima ,ali ne i pjeva kakvog bi mi htjeli.Ali ne treba se predavati.Uz uporan rad sa pticama i pravilnu selekciju sve je moguće.Još uvijek u prirodi ima jedan mali postotak tih kvalitetnih ,a u genima mladih ptica,pa i u onima čiji roditelji ne znaju pivat,leže geni njihovih praprapradjedova koji su možda bili izvrsni pivači i samo čekaju da jednom izbiju na površinu.Zato svi vi koji ste zaljubljeni u pjev ,naoružajte se upornošću ,strpljivošću,ne gubite nadu i uz dozu sreće možete čuda napravit.
A sada nešto i o samom školovanju.Napominjem da sve što ću napisati,kao i ono što sam dosada pisao temelji se na mom osobnom iskustvu i iskustvu mojih najbližih prijatelja,tičara.Ne radi se o nečem što sam negdje pročitao ili čuo.
Nekoliko je načina školovanja ,odnosno učenja pjeva.
1. Najidealnija je situacija kad imamo učitelja
Učiteljevu formu moramo tempirati tako da se nalazi na vrhuncu,kad mu pridružimo učenike.Moraju biti odvojeni,da ne čuju nikog drugog,osim njega.Na jednog učitelja ne bi smilo biti više od 10 učenika.Svi moraju biti u istom redu ,odnosno polici.Učitelj u sredini,a učenici lijevo i desno od njega.Učitelja moramo vaditi i širiti kako bi ga održali što je moguće duže u formi,a samo učenje dok je on van police nema toliko efekta.Najbolje uče dok je on među njima ,i to naročito u periodu kad čine prvu modu.Trebalo bi ga snimiti,dok je u top formi i tu snimku puštati njemu i mladima,kad on ode u modu.
Ukoliko se radi o uzgojenim mladima treba ih odvojiti od roditelja čim počmu sami jesti .A ako se radi o mladima iz prirode preporučio bi one iz devetog miseca,i to što mlađe.Ti mladi nisu slušali očaka,jer očaci polovinom osmog idu u modu ,pa su tako ti mladi najpogodniji za učenje.
2.Kad nemamo učitelja
Mlade uzgojene odvajamo u posebnu prostoriju i učimo uz pomoć snimke,a isto radimo i sa onima iz prirode i to opet oni iz 9.og miseca i to opet oni što mlađi.
3.Kad nemamo učitelja možemo opet ostaviti mlade iz 9,og miseca samo izaberemo one obučene ili napola obučene(što više to bolje),te se nadamo da će izaći koji dobar sam od sebe,bez ikakvog učenja.Kad jednom dođemo do učitelja sve ide puno lakše.Tada moramo samo paziti na strogu selekciju i ne dopustiti da nam se u jato uvuče neka nepoželjna tura.
4.Učenje uz pomoć baštarde
Već sam se dosta puta uvjerio da baštarde puno lakše uče pjesmu sa snimke,nego grdelini.Naročito su mi se dobre pokazale one dobivene sa Španjolskim minijaturnim.Ne toliko zbog toga što su one talentiranije za učenje od nekih drugih,već što je boja njihovog glasa puno sličnija grdelinu,pa je mnogo teže prepoznati da to pjeva baštarda ,a ne grdelin.Baštarda koja se uči mora biti sama ,da ne čuje nikog osim snimke,pa se tako postižu najbolji rezultati.Obavezno se treba snimiti,kako bi joj se puštala snimka,kad ode u modu.
Sa njom se postupa isto kao i sa učiteljem grdelinom.
Da uspijemo godišnje izvući samo jednu kvalitetnu pticu napravili smo veliki posao.Uzimajući u obzir da ptice prosječno žive 6 do 7 godina to je sasvim dovoljno za napraviti jato pristojne kvalitete.
Teško je očekivati da će mo već u prvoj godini,ukoliko nemamo učitelja,doći do nekih spektakularnih rezultata,ali treba biti uporan.Ukoliko smo došli do čistoga grdelina i to je već nešto.Od toga počinjemo.Sve u rangu s njim ostavljamo ,a lošije puštamo.Mladi uvijek donose i nešto svoje i ukoliko je to nešto kvalitetno ,time obogačujemo svoju pjesmu i idemo naprid.Nikad ne treba biti zadovoljan postignutim ,već uvijek treba težiti ka još boljem.Jer grdelinovim pjevačkim mogučnostima nema kraja,treba ga samo usmjeravati.