Po svojoj popularnosti u Splitu i Dalmaciji vrdun je uvijek bio tica broj dva, daleko iza neprikosnovenog grdelina. Međutim bilo je dosta tićara koji su držali isključivo vrdune. Ljepota i raznovrsnost njegove pisme je mnogima a naročito onima sa malo iskustva i prijeđenih kilometara gotovo nepoznata. Kao do dobrog grdelina tako i do dobrog vrduna oduvijek je bilo teško doći. Pogotovo danas.
Sjećam se kad sam još kao tinejđer sa svojim ptićarskim mentorom i kasnije prijateljem pok. Tončem Peračićem Galamom sredinom 70-tih godina obilazio dalmatinska groblja slušajući vrdune. Zašto groblja? Pa u Dalmaciji na svakom groblju su zasađeni čempresi, a gdje su čempresi tu su vrduni. Ako želiš ćuti što pivaju vrduni u nekom kraju otiđi na groblje. Zato ih neki u šali zovu grobari.
Onaj osjećaj, u ranu zoru, kad probijaju prve zrake sunca i kad mužjaci počinju zauzimati svaki svoje mjesto na samom vrhu čempresa, onaj adrenalin koji počinje raditi u išćekivanju što će sad zapivat je nešto neopisivo, pogotovo nekom ko nije toliko zaluđen pismom. I onda kad poćmu sa pismom, pogotovo kad ako je ta pisma kvalitetna čini ti se da si u raju a ne na groblju. FANTAZIJA!!!!!
Inače za držanje u ćibi je veoma pogodan, jer je prilično otporan i skroman u svojim prohtjevima. Odmah je prilično pitom i lako ih je pariti u zarobljeništvu, lakše nego grdelina. Problemi znaju nastati kod prve mode (mitarenja mladih) pa bi preporučio tretman sa ESB 30%. O tome je već bilo govora na ovim stranicama.
Međutim što se tiće same pisme, treniranja, dovođenja u formu i održavanje u toj formi tu je vrdun prilično zahtjevan. Potrebna je iskusna ruka, strpljenje, upornost i rad. Vjerujem da mnogi neiskusni tićari puste svoje vrdune na slobodu zbog neatraktivne pisme, a da nisu čuli ni 30% njegovog repertoara. Kad jednom počmemo sa širenjem (treniranjem) potrebno je to raditi svaki dan, jer ako preskočimo jedan dan vrdun se ofendi (uvrijedi), neće da piva, pada u formi. Također preporučljivo je osim širenja kod kuće što ćešće ići s njime u prirodu gdje ima vrduna, jer jedno takvo širenje više vrijedi nego 20 kod kuće. Nažalost i kad ga uspijemo dignuti u punu formu to traje maksimalno 2 mjeseca, rijetko 3. Ukratko potrebno mu je posvetiti dosta vremena, pa je to uz današnji tempo života vjerojatno jedan od razloga što mu posljednjih godina popularnost pada.
PISMA
Pisma vrduna sastoji se od; JAVLJANJA, VERŠE, STRILA i ZOVOVA.
GREŠKA može postojati samo u fišću (zvižduku).
To se opet javlja onaj famozni gosp. Mario Marasović koji je i tu uspostavio pravila (teorija fišća kako su je u šali nazvali).
Koliko mi je poznato to je prihvaćeno samo u splitskom području, za razliku od pravila pjeva grdelina što je prihvaćeno na području cijele dalmacije pa i šire.
FIŠĆ
1. ravan giiiiiii
2. kalante (spuštajući) giiijuuuuu
Ovo giii ide pravocrtno, a onda spušta juuu. Takve vrdune tićari zovu podrugljivim nazivom gijaši.
Može pivati sve na svitu, ali ako je gijaš ne priznaje ga se i ne valja ništa.
3. dignuti fišć gguuii
U startu mora biti dubok, basovski, tićari bi rekli da dolazi ka iz groba i onda da ga lagano diže u nebo. Samo takvi fišć se priznaje .Kao što je i za pretpostaviti ovakvih fišći u prirodi ima jako malo mislim ispod 5%.
JAVLJANJE javlja se jednostavno sa kaii.
VERŠA u vrduna nema šporke verše. U verši piva ono isto što piva kad je u formi samo daleko kraće i znatno tiše. U takvoj pismi provede veći dio godine.
ZOV ima puno različitih zovova kao i pletiva kod grdelina. Zavisno o kvaliteti tice može ih imati nekoliko. Najčešći su; đon,đon,đon; điđiđi; lilili; ili đođođo.
STRILE kod grdelina su zabranjene a kod vrduna su pored zova glavna stvar u pismi. Sastoje se uglavnom od različiti kombinacija suglasnika k, r, l. Pravi vrdun prilikom izvođenja strila i zova mijenja intonaciju pa bi grafički prikazana pisma izgledala poput valova. Pored dužine trajanja odnosno držanja strile to ostavlja dodatan pozitivan utisak. Kombinacija strila i zova može biti bezbroj i zvučati zaista impresivno. Ali da previše ne mudrujem poslušajte snimku vrduna Bilančev koji je postavio Zvrcko sen pod pisma vrduna http://uploaded.to/?id=gcz9nh. To je jednostavno kralj vrduna, nalaziti mu mane skoro pa bi bilo bezobrazno. Ali ako ipak tražimo dlaku u jaju može se reći da je fišć malo bliđi. Mogao bi u startu biti malo dublji i duži u trajanju, ali u svakom slučaju vrlo dobar.
Imao sam priliku slušati tog vrduna uživo te potvrđujem autentičnost snimke, a sam fišć uživo je mnogo bolje zvućao.
I ja sam imao vrdune sa tog mista slične kvalitete i godinama su mi predstavljali vrhunski užitak. A kako takvih vrduna više nema na tom mistu mogu Vam reći da je riječ o Žaboriću, Grebašnici i Jadrtovcu u okolici Šibenika. I na kraju ne mogu a da ne spomenem još jednom velikog maga spliskog tićarstva pok. Marija Marasovića koji je bio toliki zaljubljenik u vrdune da je otišavši u mirovinu prodao stan u Splitu i otišao živjeti u Grebašnicu, carstvo vrduna. Zadnje velike vrdune čuo sam kod mog prijatelja Nene Marasovića ( nema veze sa Mariom) prije nekih 10- 12 godina. Jednog sam uspio izmatat (u žicat), a kad mi je uginuo toliko sam se razočarao da sam prestao gojit vrdune. Prešao sam na kanarince pjeva, jer pjev je ipak najveći izazov i moja najveća ljubav.
Pisma vrduna Bilančeva http://uploaded.to/?id=gcz9nh
Zadnja promjena: MARIN; ned 2 svi - 11:22; ukupno mijenjano 1 put.