KLASIFIKACIJA ČEŠLJUGARA

Uz pomoć Dražena evo smo nekako postavili klasifikaciju ......
O svakoj podvrsti napisat ću malo
za povećati tablicu "klikni na istu"
[url=][/url]


[url=][/url]



Dražene puno hvala

PODVRSTE ČEŠLJUGARA

Podvrsta o kojoj se obično piše u literaturi je ČEŠLJUGAR - CARDUELIS CARDUELIS CARDUELIS (L.,1758).

Latinski naziv svake vrste se sastoji od dva dijela, tj. prvo se navodi ime roda kojemu ptica pripada, a zatim se navodi ime vrste. U ovom slučaju, češljugar spada u rod "Carduelis", a vrsta je "Carduelis", pa je latinski naziv češljugara Carduelis carduelis.

Ime podvrste sastoji se od tri dijela: ime roda, ime vrste i ime podvrste. U slučaju običnog češljugara, nosioca vrste, sva tri imena su ista, jer je i podvrsta označena imenom Carduelis, pa ime podvrste glasi: Carduelis carduelis carduelis.
Iza imena vrste ili podvrste, često se navodi znanstvenik koji je vrstu (ili podvrstu) definirao, utvrdio ili sistematizirao (odredio joj mjesto u klasifikaciji ptica) i godina kada je to urađeno.

U ovom slučaju češljugara (vrstu i podvrstu) je sistematizirao Linnaeus (čit. Line) i to 1758. godine, pa je točan latinski naziv vrste Carduelis carduelis (L.,1758), a podvrste Carduelis carduelis carduelis (L.,1758). U pravilu se ispisuje čitavo ime znanstvenika, ali u slučaju Linnaeus-a je napravljena iznimka, jer je on zapravo prvi napravio klasifikaciju ptica, odnosno vrsta koje je utvrdio.

Samo ilustracije radi navest će se i latinski naziv za zelendura - vrduna: Carduelis chloris aurantiiventris (Cabanis); rod - Carduelis, vrsta - Chloris, podvrsta - aurantiiventris (ova podvrsta je stanarica i gnjezdilica našeg područja), a definirao je znanstvenik Cabanis (u ovom slučaju nije navedena godina). "Osnovna" podvrsta je Carduelis chloris chloris (L.,1758.).

Kada se radi o češljugaru, u literaturi se uglavnom opisuje osnovna vrsta ili se spominju još 3 - 4 podvrste češljugara, a svi oni koji poznaju ovu pticu i sami primjećuju manje ili veće razlike kod različitih primjeraka. Sigurno da je široko područje rasprostranjenosti omogućilo oblikovanje različitih podvrsta i tipova češljugara uvjetovano različitostima sredina u kojima obitavaju. Međutim, i češljugari koji pripadaju istoj podvrsti mogu se izgledom dosta razlikovati jedan od drugog. Sve je ovo uočeno od strane onih koji se bave češljugarom, pa su primjerci različitih izgleda dobili i različita imena među ptičarima: bilaći, šporkulji, zmijari, švore, šestoperci, glavari, itd, itd. Na ovaj način se među ptičarima točno zna o kakvom se češljugaru govori, ali nije razlučeno da li su ove razlike rezultat različitih podvrsta ili tipova u okviru podvrste.

I u stručnim krugovima još uvijek se vode rasprave o različitim podvrstama i varijetetima češljugara, pa se u literaturi nailazi na autore koji različite podvrste češljugara nazivaju varijetetima, ali i obratno.

Ni ovdje nije namjera upuštati se u opisivanje svijetlih i tamnih primjeraka, kao i onih "malih" i "dugačkih", a osobito nije namjera pokušaj određivanja što je podvrsta, što varijetet, što je mutacija, a što tip češljugara, već ćemo ovdje, radi uvida, nabrojiti samo one podvrste koje su opisane i koje se mogu naći u literaturi:



Sve ovo kao i tablica djelom su iz knjige koju sam sa Justom Lušićem devedesetih godina pisao

1 - CARDUELIS CARDUELIS CARDUELIS (LINE, 1758.) - češljugar

Veličina: dug 13 - 14 cm, krilo mužjaka 74,5 - 87,5 mm; krilo ženke 73 - 84,5 mm, rep 47 - 51 mm, kljun 12,5 - 13,5 mm. - zapadna i centralna Europa (Pirineji, sjever Španjolske, istok i sjever Italije, sjever Balkana - BiH, Mađarska i Rumunjska, Crno more, sjever do juga Skandinavije do oko 64N i jugozapad Finske istočno do Urala).
Predstavnik je ove vrste i sve različitosti kod drugih podvrsta računaju se u odnosu na ovu pticu. Ova ptica poznata je kod naših ptičara kao "bilać" i u naše krajeve stiže u jesen, pa dijelom putuje dalje, a dijelom ostaje u ovim krajevima gdje se zadržava sa domaćim grdelinima, da bi u proljeće opet otišli na sjever. Posebno je ne treba opisivati jer se uglavnom svi opisi grdelina odnose baš na C.C.C.-a Možda ipak da se naglasi kako je njegova dužina u pravilu 13 - 13,5 cm.

2 - C.C. BALCANICA (Sachtleben, 1919.) - balkanski češljugar

Među ptičarima poznat kao "šporkulj" poradi toga što su mu bijela polja "šporkana" smećkastom ili sivkastom nahukom. Inače, boje su ovog grdelina tamnije i manje blistave (čiste) nego u primjeraka koji nam u vrijeme "želande" dolaze sa sjevera.
Ovo su grdelini koji se gnijezde na našem području i unatoč tome što su izgledom manje atraktivni od "bilaća" koji nam dolaze sa sjevera, omiljeniji su kod splitskih ptičara, jer su, sudeći po našem iskustvu, žešći, špiritaniji, jačeg glasa, pa možda i kvalitetnijeg pijeva od onih što dolaze u jesen. Možda karakter i mentalitet ove južnije podvrste više odgovara našim ptičarima.

3 - C.C. BRITANICA - britanski

Veličina: krilo 76 - 82 mm;
- Britanija, Channel otočje, Nizozemska.
Posebni varijetet na britanskim otocima, u pravilu malo tamniji po leđima, plećima i sa strane prsiju.

4 - C.C. TSCHUSII (Arrigoni) - tirenski češljugar

- Sardinija, Korzika, Sicilija i okolno otočje.
Prepoznatljiv po tamnijoj boji, sa sivim (sivkastim) ogrtačem umjesto smeđeg, sa tanjim i šiljatijim kljunom, uopće kljunom slabije strukture i veličine manje od običnog.

5 - C.C. MAJOR ( Taczanovski, 1989.), ponegdje se može naći pod imenom
C.C. FRIGORIS (Wolters, 1953.)
- Veliki češljugar, Gigantski sjeverni češljugar, Sibirski češljugar


- zapad i srednji dio Sibira, istočno od Urala do zapada Altaja i rijeke Jenisej i sjever
Kazahstana.
- Znatno veći od CCC, dužine preko 16 - 17 cm (postoje mužjaci i do 18 cm), krilo mužjaka 85-90 mm, a ženke 76,5-85,5 mm;
Boja jako izraženih, čistih i sjajnih, bez smeđe ili sive nahuke na bijelim površinama.
Razlog je taj što mu je u perju manje prisutan smeđi feomelanin, pa su bijele zone prostranije i čišće. U usporedbi sa domaćim češljugarima, nešto je svijetlijih boja sa istaknutijim bijelim površinama. Smeđe perje na prsima prošarano mu je crnim percima, koja postaju vidljiva tek kada se puhne u prsi. Crna pruga na glavi i vratu je uska. Ovi češljugari su "šestoperci", tj. sa strane repa imaju po tri pera sa bijelim mrljama. Mladi su dosta tamni, u gnijezdu izgledaju crnkasti, a imaju svijetlu mrlju na zatiljku.

Ova podvrsta nije prava selica, nego lutalica, pa zimi dolutaju i do Srednje Europe. Pijev mu je ugodan, ali manje snažan od domaćeg češljugara.

U Europi se uzgaja kao domestificirana ptica, pa su mu čak povećane i dimenzije u odnosu na prirodne. Osjetljiv je na vrućinu, pa mu treba osigurati što sviježiju prostoriju.

6 - C.C. PARVA (TSCHUSI) - Španjolski

Veličina: kljun mužjaka 15 - 18 mm, a ženke 14 - 16,5 mm;
- Azori, Madeira, Kanarsko otočje, Španjolska (južno od Pirineja), krajnji jugozapad Francuske, Baleari, Maroko, sjever Alžira, Tunisa i Libije.
Varijetet jednog manjeg češljugara iz jugozapadne Europe (Francuska i Pirinejski poluotok) ima jako kratki, tanki, tamniji i sivkasti kljun. Tamniji je na prsima i bokovima, blijeđi na drobu, leđa su mu više sivkasta nego kod C.C.C.

7 - C.C. LOUDONI - Iranski

-krajnji jug Kavkaza (Azerbejdžan), sjever Irana (do juga Kaspijskog područja). Uočljivo su tamniji od osnovne vrste, boje zemljanosmeđe po gornjim i donjim dijelovima.

8 - C.C. NIEDIECKI - Ciparski


-Rodos, Cipar, Turska, sjever Iraka, Iran, Libanon do juga Izraela i sjevera Egipta, delta Nila, zapadno po oazama i Sinaj.
Podvrsta prepoznatljiva po blijedim (ili sivljim) plećima i leđima.

9 - C.C. BREVIROSTRIS - Kavkaski


Veličina: krilo75 - 82 cm.
Krim, Kavkaz do sjevera Turske i sjeverozapada Irana.

10 - C.C. BRUNIVENTIS - Sicilijanski

Sličan je ostalim atlantskim rasama (manje veličine i sa manje bijelih točaka po krilu), ali tamniji po donjim dijelovima.

11 - C.C. SIBIRICA - sibirski češljugar

Duži, svijetlijih boja, a primjerci ove podvrste zimi ponekad dolaze i do naših područja.
Kod ove podvrste (spominje je samo jedan autor, a ne daje opis podvrste niti navodi znanstvenika koji ju je utvrdio), moguće je da se radi o C.C. major ili o njegovim hibridima sa drugim podvrstama crnoglavih češljugara, a ne o posebnoj podvrsti. Moguće je da se radi i o posebnoj podvrsti, a nesporno je da su u našim krajevima, istina vrlo rijetko, zapaženi primjerci znatno duži od domaćih (14 - 15 cm) svijetlijih i čistijih boja. Kako u literaturi ovo nije do kraja razjašnjeno, to i ovdje ostaje otvoreno pitanje.

12 - C.C. CODATTI (Codazzi) - krnjolac

Posebno je zanimljiv varijetet češljugara nazvan "Kraljevski češljugar" ili "krnjolac", "karnjolac" i sl., kojemu je svojstven uski vjenčić crvenkastožutih (zlatnih) perca na završeku crnila glave, osobito naglašen na stranama. Ipak, taj "kraljevski vjenčić" je često, a osobito u jednogodišnjih primjeraka, tek teško zamjetljivo poneko crvenkastožuto perce. Talijani ovakvog češljugara nazivaju "coronata", a već spomenuti L. Codazzi ga određuje kao podvrstu i daje mu ime Carduelis Carduelis codatti. Zanimljivo je da ovaj "kraljevski vjenac", i to dobro izražen, imaju gotovo svi hibridi proizvedeni od bilo kojeg češljugara, dakle i od nekrnjolca.

13 - C.C. ALBIGULARIS - bjelogrli

Lako je prepoznati dosta rijetki oblik bjelogrlog češljugara, kojemu je donji dio crvenila maske prekinut bijelim poljem. Izgledom i čistoćom boja vrlo je sličan prethodnoj podvrsti. Veličina i čistoća bijelog polja na vratu varira - od mrlje širine baze kljuna prošarane crvenkastim percima do širokog, čisto bijelog polja. Prema nekim autorima, ova se podvrste gnijezdi na sjeverozapadu Balkanskog poluotoka

SIVOGLAVCI

Ova podvrsta češljugara bojom se znatno razlikuje od naših češljugara. Umjesto crne imaju blijedosivu boju na glavi koja se proteže do strane vrata, po plećima, lopaticama i leđima. Način života jako podsjeća nna naše češljugare. Žive uglavnom u parkovima, voćnjacima i vrtovima.



15 - C.C. CANICEPS
Veličina: krilo mužjaka 77 - 87,5 mm, a ženke 76 - 81 mm, kljun 16 - 19 mm. Žive na jugu Centralne Azije, krajnji jug Turkmenije i Tadžikistana do Afganistana, Pakistan, Kašmir, zapad Himalaja i Nepal (jugozapad Tibeta). Ima najtamniju sivu boju od svih sivoglavaca.
16 - C.C. SUBULATA
Nastanjuje jug Centralnog Sibira, sjeverno da 60 0 N, istočno do Bajkalskog jezera i
sjeverozapadno do Mongolije i južnog Altaja. Ima svijetliju sivu boju od ostalih sivoglavaca.
17 - C.C. PAROPANISI - himalajski
Veličina: krilo mužjaka 78 - 84 mm, a ženke 74 - 83 mm. Nastanjuje jug Irana, kroz Afganistan i Centralnu Aziju do sjeverozapada Sinkjanga i Kina. Sličan je Canicepsu, ali u licu tamniji, a na donjem dijelu znatno svijetliji. Ima duži i oštriji kljun od ostalih češljugara.

Sve naprijed navedeno trebalo bi omogućiti lakšu identifikaciju pojedinih primjeraka češljugara i određivanje kojoj podvrsti pripadaju. Međutim, osim naprijed navedenih podvrsta, opisano je u literaturi još bar 5 - 6 podvrsta češljugara. Posebnu teškoću predstavlja činjenica da se različite podvrste često međusobno pare, čak crnoglave i sivoglave, a najčešće major/subulata i loudoni/paropanisi i to u onim područjima koja su prenaseljena ovim podvrstama. Zatim, poznato je kako se češljugar u prirodi ponekad bastardira sa drugim vrstama (lugarinom i vrdunom, na primjer), što također može izazvati zabunu ili poteškoću kod određivanja podvrste pojedinih primjeraka češljugara.

Neke ovdje navedene podvrste spominje samo po jedan autor (C.C. elegans, C.C. codatti, C.C. sibirica i C.C. bruniventis) pa može biti upitno njihovo postojanje kao podvrste. Također se i među sivoglavcima kod jednog autora spominje C.C. subcaniceps (bez opisa), tako da je neizvjesno da li se radi o četvrtoj podvrsti sivoglavaca ili je ovo drugi naziv za C.C. caniceps-a.


izvedeno iz knjige Juste Lušić TINA
V. ĆORIĆ - sudac i savjetnik
S. VIDOVIĆ - prevodilac

Prekrasno je i jako poučno ovo pročitati, tako je sve vrhunski i detaljno opisano. Hvala ti puno, i svaka čast na znanju!

ZVCKO, SVAKA CAST NA ULOZENOM TRUDU.
NAKON TOLIKO GODINA ISKUSTVA I ZNANJA SVE VISE I VISE UVIDJAM DA USTVARI NISTA NEZNAM.
JA POSTUJEM NAUKU, ALI OD PTICARE KOJE SAM JA UCIO I DO DAN DANASNJI ISKLJUCIVO CUVAM SESTOPERCE.
BIO BI ZAHVALAN AKO ZA OVU VRSTU STIGLICE MOZE SE NESTO VISE NAPISATI.

BRAVO MAJSTORE

SVAKA ČAST KOLEGA

Sve čestitke
Jos kad malo to detaljnije pročitam biti će i pitanja!
Jeli ta knjiga ikad štampana... Ako nije - što se čeka

Svaka cast, ja sam biolog po struci, ovo je profi

Zvrcko izvanredno bravo majstore!